Sarajevo ovih dana živi u posebnom ritmu. Ulice su pune, kafići i bašte vrve razgovorima o filmovima, a crveni tepih Narodnog pozorišta svakodnevno privlači poglede i bliceve. Redovi ispred kina postali su mjesta druženja, a kafići u centru pretvorili su se u produžene festivalske dvorane, gdje se o filmovima razgovara do kasno u noć. Na polovici 31. Sarajevo Film Festivala već je sada jasno da je grad ponovno postao centar kulturne scene regije.
Publika je do sada uživala u desecima projekcija – od svjetskih premijera do ostvarenja koja otvaraju nove poglede na suvremeno društvo. Svaka festivalska večer donosi drugačiju priču, ali ono što ostaje isto jest žar s kojim publika reagira – bilo u tišini dvorane, bilo aplauzom pod otvorenim nebom. Jedna od čari Sarajeva u ovim danima jest blizina publike i filmskih autora – razgovori nakon projekcija često prerastu u spontana druženja.
Dodijeljena su i dva prestižna Počasna srca Sarajeva: slavnom talijanskom redatelju Paolu Sorrentinu i švedskom glumcu Stellanu Skarsgårdu. Večeras će u Narodnom pozorištu ovo priznanje primiti i britanski glumac Ray Winstone, čime će festivalska publika biti dio još jednog velikog trenutka. Crveni tepih ispred Narodnog pozorišta svake večeri donosi nove prizore glamura i susreta domaćih i svjetskih zvijezda.
No, SFF nije samo filmski događaj. Grad je danju obojen filmskim maratonima, a noću pulsira u ritmu glazbe. Festivalski klubovi i koncertni prostori okupljaju publiku koja traži više od filma – traži atmosferu, druženje i energiju.
Na polovici smo festivala, a Sarajevo je već pokazalo sve ono po čemu je SFF poseban – toplinu grada, susrete koji se pamte i spoj filma i glazbe koji traje dugo nakon što se projektori ugase. Ako je prva polovica donijela ovakvu atmosferu, druga tek obećava.