U vremenu kada politička scena sve više nalikuje na pozornicu, a autentičnost postaje rijetkost, Zohran Mamdani izdvaja se kao figura koja spaja umjetnost, aktivizam i institucionalnu borbu. Njegova priča nije samo o usponu jednog političara — to je priča o generaciji koja odbija birati između identiteta, kulture i društvene odgovornosti.
Rođen 1991. u Kampali, glavnom gradu Ugande, Mamdani je odrastao u obitelji duboko uronjenoj u globalne tokove. Njegova majka, Mira Nair, renomirana indijska redateljica, i otac Mahmood Mamdani, istaknuti akademik i teoretičar postkolonijalizma, oblikovali su ga u duhu kritičkog mišljenja, kulturne raznolikosti i društvenog angažmana. Obiteljska atmosfera bila je prožeta dijalogom između umjetnosti i politike, između juga i sjevera, između osobnog i kolektivnog.
Nakon preseljenja u Sjedinjene Američke Države, Mamdani je studirao ekonomiju i filozofiju na koledžu Bowdoin. No prije nego što je zakoračio u svijet politike, bio je poznat kao reper i producent pod umjetničkim imenom Mr. Mamdani. Njegovi tekstovi nisu slavili materijalizam — bili su prožeti temama klasne borbe, imigrantskog iskustva i urbanog otpora. U tom smislu, rep nije bio samo glazbeni izraz, već alat za političku artikulaciju.
Njegov ulazak u politiku bio je prirodan nastavak aktivističkog rada. Kao organizator kampanja za pravo na stanovanje u New Yorku, Mamdani je stekao reputaciju borca za one koje sustav najčešće ignorira. Godine 2020. izabran je u Skupštinu države New York, predstavljajući 36. okrug u Astoriji, Queens. Njegova kampanja bila je vođena sloganom „Stanovanje je ljudsko pravo“, a podržali su je Demokratski socijalisti Amerike (DSA), čiji je član.
U Skupštini se zalaže za zakone koji štite stanare od prisilnih iseljenja, za reformu policije, dostupno zdravstvo i inkluzivnu imigrantsku politiku. Njegov politički stil podsjeća na grassroots pokrete — moć se gradi odozdo, kroz zajednicu, a ne kroz elite. Umjesto da se oslanja na tradicionalne medije, koristi direktne kanale — od kvartovskih skupova do digitalnih platformi — kako bi slušao, a ne samo govorio.
Solidarnost u praksi: Mamdani i borba za LGBTQ+ prava
U političkom krajoliku gdje se prava LGBTQ+ zajednice često koriste kao sredstvo za političko nadmetanje, Zohran Mamdani zauzima jasan i nedvosmislen stav: prava queer osoba su ljudska prava. Njegova podrška nije simbolična — ona se ogleda u zakonodavnim inicijativama, javnim govorima i svakodnevnoj političkoj praksi.
Kao zastupnik, podržao je zakone koji štite trans osobe od diskriminacije, zalaže se za inkluzivno obrazovanje i pristup zdravstvenim uslugama koje afirmiraju rodni identitet. Njegov ured surađuje s lokalnim LGBTQ+ organizacijama, osobito u Queensu, gdje queer zajednica često živi na presjeku više marginaliziranih identiteta — kao migranti, radnici, umjetnici.
Mamdanijev pristup je intersekcionalan: razumije da se borba za queer prava ne može odvojiti od borbe za stanovanje, zdravstvenu zaštitu i ekonomsku pravdu. U njegovim riječima i djelima, LGBTQ+ zajednica nije „tema“ — ona je sastavni dio političkog tijela koje ima pravo odlučivati, biti viđeno i zaštićeno.
Zajednica kao temelj politike
Jedan od ključnih elemenata Mamdanijevog pristupa jest horizontalna komunikacija s građanima. Njegov ured funkcionira kao otvoren prostor za dijalog, gdje se ljudi ne tretiraju kao birači, već kao saveznici. U četvrtima poput Astorije, gdje se isprepliću jezici, porijekla i klasne borbe, Mamdani je postao simbol lokalne solidarnosti.
Njegova prisutnost na društvenim mrežama, način na koji komunicira s biračima, estetika koju koristi u kampanjama — sve to odražava senzibilitet generacije odrasle uz hip-hop, memove i digitalni aktivizam. U tom smislu, Mamdani nije samo političar, već i kulturni kurator jednog novog urbanog identiteta.
Foto: Ike Edeani