U vremenu kada se brojke zbrajaju brže nego što se pamte, Novak Đoković je u Atini osvojio svoju 101. ATP titulu — ali ono što je ostalo nije broj. Ostao je trenutak. Pocepani dres. Pogled u daljinu. Tijelo koje je izdržalo još jednu borbu.
Finale premijernog ATP 250 turnira u Ateni, održanog od 4. do 10. studenog 2025., bilo je sve samo ne rutinsko. Protivnik: Lorenzo Musetti, 23-godišnji Talijan, drugi nositelj turnira, koji je prvi set uzeo sa 6:4. Novak je uzvratio sa 6:3, a treći set bio je borba do posljednjeg daha — 7:5, nakon tri sata igre. Meč bez dramaturgije, ali pun prisutnosti.
Na kraju — dres koji više nije izdržao. Pokidan u trenutku koji nije bio trijumfalan, već oslobađajući. Na Instagramu, fotografija tog trenutka: Novak stoji, dres u rukama, bez osmijeha, bez poza. Samo prisutan. Ispod — tišina. Nema velikih riječi. Samo tijelo koje je reklo sve.
Ova titula znači da je Đoković sada šampion u 34 različite zemlje. Po broju osvojenih titula, nalazi se odmah iza Rogera Federera (103) i Jimmyja Connorsa (109). Ali to nije priča o rangiranju. To je priča o tijelu koje još zna. O prostoru koji se ne zatvara. O ritmu koji se ne gubi.
„Nevjerojatno. Tri sata fizički vrlo zahtjevnog meča. Poštovanje za Lorenza… Ako nastaviš ovako, čeka te svijetla budućnost“, rekao je Novak nakon meča. Bez trijumfalizma. Bez poruke. Samo zahvalnost.
Atena je prvi put bila domaćin ATP turnira. Publika je bila glasna, emotivna, prisutna. Novak je to osjetio. I uzvratio — ne samo igrom, već gestom. Pocepani dres nije bio kraj. Bio je znak da je sve prošlo kroz tijelo. Da je borba bila stvarna. Da je titula stigla ne kao trofej, nego kao trenutak.
U tom trenutku, broj 101 nije bio podatak. Bio je dokaz da uspjeh ne mora biti nov da bi bio važan. Dovoljno je da se dogodi u pravom ritmu. U pravom tijelu. U pravom trenutku.
Foto: Novak Đoković