Murali u Hrvatskoj posljednjih godina sve više oblikuju vizualni identitet gradova. Oni nisu samo umjetnički ukras, već i kulturna memorija. Akademski radovi, poput doktorske disertacije Davora Žilića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, naglašavaju da murali oplemenjuju urbani kontekst i mijenjaju percepciju prostora. Vizualna antropologinja Tea Šabić opisuje murale kao „agense kulture sjećanja“ – zidove koji bilježe ono što službeni arhivi često prešućuju.
Zagreb je posljednjih godina dobio murale s ekološkim porukama, koji upozoravaju na klimatske promjene i važnost zaštite prirode. Split je poznat po muralima posvećenim legendama Hajduka, koji su postali simbol lokalnog identiteta i navijačke strasti. Rijeka njeguje snažnu tradiciju street art-a: umjetnici poput Slavena Lunara Kosanovića i Vladimira Tomića Moska oslikali su preko osamsto kvadratnih metara površina, stvarajući murale koji prikazuju ekosustave zemlje, neba i mora. Ti radovi nisu samo estetski, već i edukativni – podsjećaju prolaznike na povezanost čovjeka i prirode.
Murali u Osijeku, Koprivnici i manjim sredinama također su postali simboli lokalnog identiteta. Zidovi koji su nekada bili sivi sada privlače poglede prolaznika i stvaraju osjećaj zajedništva. Oni su galerije na otvorenom, ali i javne tribine – prostor gdje se umjetnost susreće s politikom, aktivizmom i svakodnevnim životom. Kada se pojavi mural koji izaziva podjele, grad reagira – jedni ga doživljavaju kao umjetnički izraz, drugi kao provokaciju. Upravo ta napetost čini murale moćnima: oni zauzimaju stav, oblikuju identitet i podsjećaju da grad nije samo skup zgrada i ulica, već i prostor sjećanja, emocija i simbola.
Foto: Ritesh Mandaliya