Budućnost rada nije nešto što nas samo zadesi, već na nju utječu odluke o ulogama, poticajima i standardima koje svi mi donosimo.
Autor: Jared Spataro, direktor marketinga u Microsoftu za korištenje umjetne inteligencije u radu
U nedavnim naslovima i izjavama istaknutih osoba u ovom području, poput glavnog direktora tvrtke Anthropic Darija Amodeija, umjetna inteligencija često se predstavlja kao prijetnja egzistenciji koja će zasigurno dovesti do nekontroliranih gubitaka poslova, poremećaja u društvu i neravnomjerne raspodjele novca i moći. Premda je jasno da mediji nekim izvještavanjem žele samo privući pažnju, dobar dio toga odražava stvarnu neizvjesnost daljnjeg tijeka ere umjetne inteligencije. Ova tehnologija ubrzano napreduje i već sama ta činjenica zahtijeva ozbiljnu pažnju. Umjetna inteligencija već mijenja svakodnevni rad u nekim organizacijama i profesijama, dok je u drugima njezina uporaba ograničena pravilima, svedena samo na određene slučajeve ili jednostavno nije prioritet. Dakle, nemamo svi isto iskustvo.
Najvažnije je da prepoznamo rizik, ali i da sagledamo situaciju iz pravog kuta. S jedne strane umjetna inteligencija ima ogroman potencijal da nam poboljša živote, ali s druge strane otvara pitanja koja zahtijevaju da donosimo svjesne odluke, odnosno da iskoristimo ljudsku sposobnost djelovanja kako bismo utjecali na svoju budućnost. Već smo vidjeli mogući ishod takve situacije. Društvene mreže brzo su prihvaćene i osmišljene tako da potiču rast broja korisnika i veću interakciju, a posljedice su prepoznate tek kada su te platforme promijenile način na koji ljudi rade i komuniciraju – utjecale su na mentalno zdravlje, narušile povjerenje i dovele do širenja dezinformacija. Poslovni modeli i standardi rada uspostavljeni su prije nego što su u potpunosti shvaćene šire posljedice društvenih mreža.
Isto tako, potrebno je biti oprezan kada tvrdimo nešto sa sigurnošću. Umjetna inteligencija je tek na početku i premda donosi promjene, iz ove perspektive još uvijek nitko ne može predvidjeti kakav će biti njezin daljnji utjecaj. Nijedna tvrdnja koja ide u krajnost, a iznosi se sa sigurnošću, nije utemeljena na dokazima. Ono u što možemo biti sigurni jest da je sada vrijeme da ljudi uzmu stvari u svoje ruke i da se svi suočimo s odlukama koje će oblikovati našu budućnost s umjetnom inteligencijom.
Borba ili bijeg
Najlakše je pustiti da strah prevlada. Kada nastupi neizvjesnost, ljudi se ili bore ili bježe. Međutim, svi imamo sposobnost djelovati, odnosno odlučiti što će se dogoditi prije nego što reagiramo na neki podražaj. Pod time se podrazumijeva način na koji ćemo razmišljati, a u organizacijama način na koji će se posao organizirati, ocijeniti i nagraditi. Djelovanje nije rezervirano samo za osnivače, glavne direktore i istraživače umjetne inteligencije. Svaki radnik donosi odluke o tome kako će koristiti umjetnu inteligenciju u svakodnevnom radu. Rukovoditelji mogu mijenjati procese na višoj razini, dok pojedinci mogu prilagođavati svoje radne zadatke u stvarnom vremenu. Te odluke zajedno utječu na promjene u radu.
Ako sada jedna osoba može obavljati posao koji je ranije zahtijevao koordinaciju više ljudi na različitim radnim mjestima, opravdano se nameću određena ekonomska pitanja. Isto tako će i tim moći postići drugačije rezultate s istim brojem ljudi. Daljnji razvoj situacije je neizvjestan. Ovisi o tome kako rukovoditelji integriraju umjetnu inteligenciju i kako je pojedinci koriste. Ništa od toga nas nije zadesilo, već se događa kao posljedica svakodnevnih odluka ljudi o usvajanju i korištenju umjetne inteligencije.
Neravnomjerna raspodjela moći nas ne sprječava da donosimo odluke
Mali broj tvrtki trenira najveće osnovne modele i upravlja njima, što im daje veliki udio moći na vrhu ekosustava umjetne inteligencije. Time se povećava rizik, ali to ne utječe na to kako će umjetna inteligencija promijeniti posao u pojedinačnim firmama. Rukovoditelji organizacija odlučuju kako će se ti alati koristiti, što će se automatizirati, za što se i dalje koristi ljudsko rasuđivanje i koji kompromisi su prihvatljivi. Djelovanje, naravno, nije ravnomjerno raspoređeno. Rukovoditelji snose daleko veću odgovornost jer upravo oni upravljaju pravilima i sustavima. Oni su ti koji postavljaju poticaje i određuju što se smatra dobrim rezultatom bez obzira na to koji se model koristi.
Tko zapravo odlučuje o utjecaju umjetne inteligencije
O sposobnostima modela odlučuje nekolicina tvrtki, ali to kako će tehnologija promijeniti rad ovisi o odlukama koje ljudi donose dok umjetna inteligencija polako ulazi u organizacije.
Proširenje je jedna od mogućnosti
Djelovanje ne podrazumijeva samo postavljanje pravila. To je i način na koji ljudi vide svoju ulogu i način na koji rukovoditelji reagiraju na tu promjenu. Uzmimo za primjer Alexa Faracha, znanstvenika podataka iz mog tima. U principu, zaposlili smo ga da vrši proračune i izrađuje izvještaje. Kako sustavi umjetne inteligencije sve više obavljaju takve mehaničke sinteze, on je mogao svesti svoj rad na nadgledanje rezultata, ali je umjesto toga proširio svoju ulogu. Alex je shvatio da nije angažiran samo za proračune i izradu izvještaja. Angažiran je da postigne rezultat, odnosno uvid i perspektivu o značaju tih podataka za tvrtku. Počeo je koristiti sustave umjetne inteligencije za brže pronalaženje obrazaca i testiranje pretpostavki. On je u suštini sastavio tim izvršitelja, zahvaljujući kojem je proširio svoj posao i pojačao utjecaj. Alex nema radnike koji su mu izravno podređeni, ali ipak je vrlo učinkovit menadžer. Tu promjenu nije nametnuo model, već je Alex odlučio koristiti tehnologiju na taj način, a mi smo odlučili cijeniti takav doprinos.
Djelovanje u organizacijama rijetko ima formu službene izjave. Ono predstavlja male, ali stalne odluke o načinu obavljanja posla. Umjetna inteligencija neće automatski poboljšati rasuđivanje niti probuditi znatiželju u osobi. Ona može pojačati poticaje koje sustav već sadrži. Ako je brzina na prvom mjestu, povećat će se brzina. Ako se mjeri obim, povećat će se obim. To su rukovodstvene odluke – rukovoditelji svojim djelovanjem odlučuju što je najvažnije. Vremenom ti standardi utječu na sve – od zapošljavanja i napretka do načina rasuđivanja u radu i onoga što organizacija zaista vrednuje.
Što sve to znači za rukovoditelje
Danas rukovođenje zahtijeva da se ne gledaju samo trenutni rezultati produktivnosti, već i način na koji automatizacija mijenja samu organizaciju. Odluke u vezi s umjetnom inteligencijom ne utječu samo na rezultate. Utječu na to kako se razvija karijera i tko na kraju zaista donosi odluke. Organizacije već kontroliraju delegiranje i sustave razina odgovornosti. Umjetnom inteligencijom se ta odgovornost ne uklanja, već se naprotiv povećava. Ona mijenja rad, a rukovoditelji su odgovorni za to da se postaraju da se te promjene odvijaju svjesno. Na toj razini, pod djelovanjem se smatra stvaranje uvjeta za korištenje umjetne inteligencije. Na rukovoditeljima je da odluče hoće li se posao proširiti na rasuđivanje ili svesti na nadzor. Oni odlučuju kako se procjenjuje učinak, kako se održava odgovornost kada se koristi umjetna inteligencija i kako će novozaposleni na početku karijere steći vještine na koje će se organizacija oslanjati.
Ako se te odluke donose svjesno, umjetna inteligencija će pospješiti stjecanje kompetencija u organizaciji. Ako se ne definiraju jasno, možda se poveća učinkovitost, ali ne i rasuđivanje jer će manji broj ljudi donositi odluke. Teže će se utvrđivati odgovornost. Vremenom bi organizacija možda brže izvršavala zadatke, ali bi polako gubila viziju. Umjetna inteligencija je moćna, ali nije vlasnica vaših poticaja, standarda ni organizacijske sheme. Ta uloga pripada vama. Kako ćete to iskoristiti da biste utjecali na budućnost?
Ako želite još uvida o umjetnoj inteligenciji i budućnosti rada, pretplatite se na ovaj bilten.
Jared Spataro je direktor marketinga u Microsoftu za korištenje umjetne inteligencije u radu. Ovaj je članak preuzet iz Jaredovog biltena na platformi LinkedIn „AI@Work“ („Korištenje umjetne inteligencije za rad“).
Foto: Omar:. Lopez-Rincon