Podcasti su u posljednjih desetak godina od nišne forme postali globalni kulturni fenomen. Nekada zamišljeni kao produžetak radijskog formata, danas se razvijaju u smjeru nove književnosti – audio razgovora koji oblikuju narative, ideje i intimne ispovijesti na način koji je blizak književnom iskustvu.
Za urbane generacije, podcast je postao ritual: slušanje u vožnji, tijekom šetnje ili kod kuće zamjena je za knjigu ili časopis. Razgovori u podcastima nisu samo informativni – oni su strukturirani kao priče, s uvodom, razvojem i zaključkom. Popularni formati često kombiniraju osobne ispovijesti, istraživačko novinarstvo i narativne tehnike koje podsjećaju na književne žanrove.
Fenomen podcasta pokazuje kako se kultura prilagođava digitalnom dobu. Ljudi žele sadržaj koji je intiman, dostupan i personaliziran. Dok knjiga zahtijeva vrijeme i koncentraciju, podcast nudi fleksibilnost – može se slušati bilo gdje, a pritom pruža osjećaj bliskosti s autorom. Upravo ta intimnost, glas koji dopire izravno do slušatelja, čini da podcasti postaju nova forma književnog izraza.
Sve više autora, novinara i umjetnika koristi podcast kao platformu za stvaranje narativa. Umjesto pisanih eseja, oni oblikuju audio priče koje se pamte, citiraju i dijele. Podcasti su tako postali nova književnost – književnost u zvuku, koja se ne čita očima, već doživljava u ušima i emocijama.
U tom smislu, kultura podcasta mijenja način na koji doživljavamo priču. Ona briše granicu između novinarstva, književnosti i intimnog razgovora, stvarajući novu vrstu zajedništva. Podcasti nisu samo medij – oni su književni prostor u kojem se glas pretvara u tekst, a tekst u iskustvo.
Foto: Marty O’Neill