Beograd se u subotu, 6. rujna 2025., probudio drugačiji. Ulice kojima inače prolaze automobili toga su dana pripadale ljudima – onima koji su odlučili hodati zajedno pod zastavama duginih boja, rame uz rame, s porukom koja je istodobno jednostavna i snažna: sloboda i ljubav nemaju alternativu.
Ovogodišnji Prajd održan je pod sloganom „Za obitelj“, no to nije bila šetnja kakvu viđamo nedjeljom u parku. Bila je to povorka hrabrosti, protesta i tihe solidarnosti, koja je Beogradu dala novu boju – onu koju često pokušava sakriti.
Atmosfera koja se pamti
Od ranog poslijepodneva Park Manjež bio je ispunjen energijom. Ljudi su se okupljali uz osmijehe, zagrljaje i poruke podrške. Transparenti su poručivali „Ljubav je zakon“, „I mi zaslužujemo obitelj“, „Za jednakost i slobodu“, dok su bubnjevi davali ritam koracima.
„Ovo je moj treći Prajd i svaki put osjećam da nismo sami“, kaže sagovornik koji je želio ostati anoniman. „Grad možda izgleda isto, ali barem na nekoliko sati pripada svima nama.“
Ruta povorke vodila je od Manježa kroz Nemanjinu, preko Slavije do Bulevara kralja Aleksandra, sa simboličnim zaustavljanjima ispred Pravnog fakulteta i Vlade Srbije, pa povratkom do početne točke.
Šesnaest minuta tišine
Ispred Pravnog fakulteta povorka je zastala. Umjesto povika, uslijedila je tišina – šesnaest dugih minuta posvećenih žrtvama tragedije u Novom Sadu i svima koje je, kako su sudionici rekli, „sustav iznevjerio“.
Sudionici su podigli ili spojili ruke, a u samom središtu Beograda nastupio je trenutak potpune tišine. Automobili su stajali, prolaznici promatrali. U tom času činilo se da je tišina glasnija od svake parole.
Kuma, kraljica i simboli borbe
Ovogodišnja kuma Prajda bila je novinarka Olivera Kovačević, čija je prisutnost simbolizirala podršku iz svijeta medija i javnog života. Titulu kraljice šetnje ponijela je drag umjetnica Lola Love, članica kolektiva Harem Girls, u upečatljivoj kreaciji koja je izazivala pljesak i uzvike podrške.
Njih dvije, svaka na svoj način, podsjetile su da Prajd nije samo politički čin – on je i kulturni, umjetnički, osobni.
Zahtjevi koji i dalje odjekuju
Organizatori su i ove godine istaknuli ključne ciljeve: usvajanje zakona o istospolnim zajednicama i zakona o rodnom identitetu, dostupne zdravstvene usluge za trans osobe, bolju dostupnost PrEP i PEP terapija, kao i snažniju borbu protiv govora mržnje i nasilja. Poseban naglasak stavljen je na obrazovanje mladih i važnost stvaranja društva koje prihvaća različitosti.
Mirna šetnja pod napetim okvirom
Dok je povorka prolazila gradom, policija je bila prisutna na svakom uglu. Sve je proteklo bez incidenata, no napetost se mogla osjetiti u zraku. Ispred crkve kod Slavije okupila se skupina protivnika s ikonama i transparentom „Parada – poniženje“.
No, njihovi su glasovi bili daleko tiši od bubnjeva i poruka ljubavi u povorci. Beograd je, barem na nekoliko sati, bio u rukama onih koji su tražili slobodu.
Prajd kao ogledalo grada
Prajd u Beogradu nikada nije bio samo parada – on je uvijek i politički čin. No, ono što je obilježilo 2025. godinu jest osjećaj da šetnja više nije nešto neuobičajeno. Postala je dio ritma grada.
Za jedne, Prajd je festival slobode. Za druge, provokacija. Ali jedno je sigurno – povorka pokazuje gdje Beograd jest i koliko je spreman mijenjati se.
Zaključak: Šetnja koja ostaje u sjećanju
Beogradski Prajd 2025. neće se pamtiti po buci, nego po tišini. Ne po zabavi, nego po ozbiljnim zahtjevima. I ne po incidentima, nego po mirnom, ali snažnom koraku onih koji su pokazali da grad pripada svima.
Za one koji su hodali, to je bio trenutak ponosa i zajedništva. Za one koji su promatrali sa strane, možda poziv na razmišljanje.
U svakom slučaju, Beograd je toga dana disao drugačije – hrabrije, šarenije, slobodnije.