U posljednjih nekoliko godina, razgovor o mentalnom zdravlju preselio se iz terapeutske ordinacije u javni prostor – na društvene mreže, podcaste, pa čak i u svakodnevne razgovore uz kavu. Sve više ljudi otvoreno govori o odlasku na terapiju, dijeleći svoja iskustva kao dio osobnog razvoja, ali i kao simbol suvremenog načina života. Nekad tabu, danas terapija postaje statusni simbol, gotovo kao da je nova kava – nešto što se podrazumijeva, konzumira redovito i o čemu se govori s lakoćom.
Terapija kao lifestyle dodatak
U urbanim sredinama, osobito među milenijalcima i generacijom Z, odlazak na terapiju sve se češće doživljava kao dio rutine brige o sebi – uz jogu, meditaciju i matcha latte. Na Instagramu i TikToku influenceri dijele uvide sa svojih seansi, koristeći terapeutski rječnik u svakodnevnim objavama. Izjave poput „moj terapeut mi je rekao“ postale su nova verzija „čula sam od prijateljice“, dok se pojmovi poput „postavljanje granica“ i „rad na sebi“ koriste s lakoćom, često bez dubljeg razumijevanja.
Napredak ili površnost?
Ovaj trend ima dvije strane. S jedne strane, normalizacija razgovora o mentalnom zdravlju može doprinijeti smanjenju stigme i potaknuti ljude da potraže pomoć. S druge strane, postoji rizik da terapija postane još jedan lifestyle proizvod – nešto što se koristi radi imidža, a ne nužno radi stvarne potrebe. Kada se terapija svodi na estetski dodatak, gubi se njezina suština: dubok, često zahtjevan proces samoproučavanja i promjene.
Nova društvena valuta
U određenim krugovima, reći da ideš na terapiju znači da si emocionalno pismen, svjestan sebe i da ulažeš u osobni rast. To može biti znak društvenog napretka – pokazatelj da se više ne sramimo svojih slabosti, već ih prihvaćamo kao dio ljudskog iskustva. No kada terapija postane društvena valuta, pitanje je bavimo li se zaista sobom ili samo igramo ulogu nekoga tko to radi.
Kultura ranjivosti
U vremenu kada se autentičnost visoko cijeni, pokazivanje ranjivosti postaje nova snaga. Ljudi žele biti viđeni kao iskreni, otvoreni i spremni raditi na sebi. Terapija se uklapa u tu sliku, ali samo ako je iskrena. U suprotnom, riskiramo stvaranje kulture u kojoj se o mentalnom zdravlju puno govori, ali se malo toga zaista mijenja.
Zaključak
Je li terapija nova kava? Možda. No za razliku od kave, koja pruža trenutni stimulans, terapija zahtijeva vrijeme, trud i spremnost na suočavanje sa sobom. Ako je ovaj trend zaista znak društvenog sazrijevanja, onda je dobrodošao. Ako je samo još jedan prolazni lifestyle fenomen, vrijeme je da se zapitamo – radimo li zaista na sebi ili samo izgledamo kao da to činimo?