Istrčati maraton za mnoge je simbol izdržljivosti i osobnog uspjeha. Danas, međutim, riječ „maraton“ sve češće povezujemo i s digitalnim izazovima koje nameću društvene mreže. Pored standarda ljepote, treninga i prehrane, pod pritisak produktivnosti dospjelo je i čitanje.
Danas se čitanje vraća na velika vrata – ali u potpuno novom obliku. Knjige sve više postaju i svojevrstan estetski objekt, modni dodatak koji nerijetko upotpunjuje outfite poznatih osoba. U digitalnoj kulturi vizualnog identiteta knjiga postaje svakodnevni aksesoar.
Veliki modni brendovi prepoznaju ovaj trend. Brendovi poput Coach u svojim kampanjama promoviraju čitalačku kulturu kao dio poželjnog lifestyle narativa, spajajući luksuz i intelektualni kapital. Na taj način knjiga ulazi u sferu brendiranja.
Paralelno s tim rastu i formati poput čitateljskih podcasta. Jedan od zapaženijih primjera je Service95, čitateljski klub koji vodi Dua Lipa, gdje se knjige predstavljaju kao dio svakodnevice i globalne kulturne razmjene. Ovakvi projekti doprinose tome da čitanje ponovno postane vidljivo, ali ga istovremeno smještaju u okvir suvremenog medijskog spektakla. Pod oznakama #BookTok ili #Bookstagram knjige ponovno postaju viralne, autori se vraćaju na bestseler liste New York Timesa i drugih velikih kuća, a svi – od najmlađih do najstarijih – aktivno dijele svoje preporuke na internetu. Mnoge spisateljice i pisci aktivni su na TikToku i Instagramu i na taj način dolaze do široke čitateljske publike. Na prvi pogled čini se da je cijeli svijet doživio jedan oblik kulturne renesanse.
Međutim, ispod površine entuzijazma, sjajnih korica i vrhunskih priča koje će nas odvesti u neki drugi univerzum, stihijski se razvija jedan novi obrazac – čitanje kao performans uspjeha i produktivnosti. BookTokeri i Bookstagrameri nerijetko ističu kako su pročitali 80 do 100 knjiga godišnje, dok pojedini tvrde da su pročitali i po 150 naslova. Na svojim profilima često objavljuju čitateljske vlogove, dojmove o knjigama i liste ciljeva, pa na taj način broj pročitanih naslova postaje mjerljiv, opipljiv i usporediv. Ono što je nekada težilo kvalitativnosti danas je u digitalnom svijetu kvantificirano.
Od me time do „svi“ time
Danas čitateljski maratoni, readathoni, potiču „sudionike“ i „sudionice“ da u što kraćem vremenu pročitaju što veći broj knjiga. Poseban problem javlja se kada se takozvane „ciglice“ (one knjige s više od 500 stranica) pročitaju u roku od tri dana. Naravno, u tome nema ništa loše dokle god se promoviraju zdrave navike čitanja, a ne nezdravi porivi za natjecanjem. Zajedničko čitanje može imati pozitivne učinke poput motivacije, osjećaja pripadnosti, razmjene mišljenja, kao i stvaranja prijateljstava u sklopu sve popularnijih čitateljskih klubova. Ipak, kada se fokus pomakne s iskustva na rezultat, čitanje poprima jednu potpuno drugačiju dimenziju. Prestaje biti ritual i pretvara se u izazov. Iako izazovi mogu otvoriti vrata nekoj novoj dimenziji i potencijalno sjajnom hobiju, često mogu predstavljati i pritisak, posebno kada smo ih odabrali pod utjecajem društva ili eho komore u kojoj se nalazimo.
Kada mi to „hiperkonzumiramo“?
Hiperkonzumerizam predstavlja pretjeranu i nekontroliranu potrebu za novim proizvodima, iskustvima i sadržajem. U kontekstu BookToka ovaj se pojam očituje u nekoliko stavki:
- Pretjerana kupovina knjiga i velikih „book haul“ paketa
- Gomilanje nepročitanih knjiga (to be read liste)
- Impulzivna kupovina naslova samo zbog njihove popularnosti
- Brzo prelazak na sljedeću knjigu, bez da smo uspjeli „osjetiti“ prethodnu
Kada određeni roman postane viralan, stvara se osjećaj hitnosti – potrebe da se pročita odmah. U suprotnom riskiramo da budemo „izvan toka“. Jedan od primjera je ACOTAR serijal, čiji pojedini dijelovi – kojih ima ukupno pet – nerijetko broje i do 800 stranica. Značajna je i ponovna globalna popularizacija autorice Colleen Hoover, što je jedan od dokaza da digitalni trendovi aktivno utječu na tržište knjiga. Ono što čitamo više nije samo kulturni artefakt – riječ je o proizvodu čiji uspjeh ovisi o algoritamskoj vidljivosti.
Problem nastaje kada čitanje počne nalikovati potrošnji brze mode: brzo kupi, brzo pročitaj, brzo prijeđi na sljedeće.
Mladi i uspoređivanje
Posebno osjetljiva skupina, kada je riječ o hiperkonzumerizmu, jesu tinejdžeri. U razdoblju formiranja identiteta mladi su skloni uspoređivanju i razvijanju različitih nesigurnosti zbog dojma da nisu dovoljno dobri ili dovoljno uspješni. Njihovi digitalni uzori tada stupaju na pravi test. Kada influencer ili influencerica objavi da je pročitao/la 100 knjiga u roku od 365 dana, to može proizvesti osjećaj nedovoljnosti kod onih koji su pročitali „samo“ deset. Čitanje, koje bi trebalo doprinositi osobnom razvoju i mentalnom zdravlju, postaje još jedno područje u kojem se mjeri uspjeh.
Ovaj fenomen uklapa se u širi obrazac kulture uspjeha i postignuća – onaj u kojem se čak i slobodno vrijeme optimizira. Hobi na neki način postaje i dokaz discipline. Dolazimo do trenutka u kojem se ono što je trebalo odagnati misli od svakodnevice i, posebno za mlade, često napornog života pretvara u začarani krug iznimno teško dostižnih ciljeva.
Osobno brendiranje – gubitak identiteta
U digitalnom okruženju izbor literature koju čitamo postaje dio osobnog brenda. U slučaju da čitaš Freidu McFadden, trilere smatraš svojim žanrom, ali još uvijek nisi dosegnula razinu Stephena Kinga. Ako ti se svidjela knjiga Onyx Storm Rebecce Yarros – nemaš ukusa, jer se polovica TikToka buni protiv takvog nastavka serijala. Redovito imaš potrebu objavljivati što čitaš, jer je to način na koji digitalnom svijetu poručuješ tko si. Storyjima na Instagramu prikazujemo određeni vid vlastite vrijednosti ako danas objavimo knjigu uz opis „Just started“, a za dva dana iste korice uz opis „Just finished“. Tako se i čitanje uklapa u logiku samoprezentacije. Polica s knjigama postaje pozadina za fotografiju. Bilješke i podvlačenja postaju estetski detalj. Godišnji reading goal postaje vrijednosni simbol.
Mogu li digitalni mediji ipak pomoći?
Na kraju, ipak se prisjetimo da knjige služe kako bi upotpunile i oplemenile našu osobnost. One su tu da nam pomognu da se opismenimo, postanemo elokventnije osobe koje su upoznate s raznolikim temama i o njima su u stanju polemizirati.
Postavlja se pitanje: je li moguće zadržati benefite digitalne zajednice, a izbjeći pritisak produktivnosti? Jedan od odgovora mogao bi glasiti: da, dokle god se tijekom čitanja knjige posvetimo samom čitanju. Što to zapravo znači? Znači biti u stanju čitati bez visokog cilja, dopustiti sebi da se vratimo na pojedine pasuse, napraviti pauzu u čitanju kada osjetimo potrebu za time.
Digitalne platforme mogu biti prostor inspiracije, ali ne bi trebale diktirati tempo osobnog razvoja. Čitanje nije utrka, a broj pročitanih naslova nije medalja.
Zapamtimo – knjiga je zadovoljstvo koje traži prisutnost, a ne dokaz.
Piše: Lana Ćapić
Foto: Iwouldrathergoblind