U noći sa subote na nedjelju, 26. listopada, prelazimo na zimsko računanje vremena. Točno u 3:00 sata kazaljke se pomiču unatrag na 2:00 — što znači da dobivamo dodatni sat sna. Iako se radi o rutinskoj promjeni, ona ima zanimljivu povijest i stvaran utjecaj na naše tijelo, raspoloženje i svakodnevne navike.
Zašto uopće mijenjamo vrijeme?
Praksa pomicanja sata potječe iz vremena Prvog svjetskog rata, kada su europske zemlje pokušale uštedjeti energiju produžujući dnevno svjetlo. Benjamin Franklin još je u 18. stoljeću predložio ranije buđenje kako bi se smanjila potrošnja svijeća, no tek u 20. stoljeću pomicanje vremena postaje standardizirano. Danas se u Hrvatskoj sat pomiče dva puta godišnje, iako se u Europskoj uniji već neko vrijeme razmatra ukidanje ove prakse.
Zimsko vrijeme više odgovara tijelu
Zimsko računanje vremena zapravo više odgovara našem biološkom ritmu. Cirkadijalni sustav, koji regulira spavanje i lučenje hormona, lakše se prilagođava pomicanju unatrag nego unaprijed. Dodatni sat sna može poboljšati koncentraciju, smanjiti stres i pomoći tijelu da se lakše nosi s kraćim danima.
Zanimljivosti koje mijenjaju perspektivu
- Island, Rusija i Bjelorusija ukinule su pomicanje sata i ostale na jednom režimu tijekom cijele godine.
- Studije pokazuju da pomicanje vremena može utjecati na povećan broj prometnih nesreća i problema sa snom, osobito u proljeće.
- U Japanu se vrijeme ne pomiče — dan se prilagođava, ne sat.
Kako se lakše prilagoditi
- Večer prije promjene pokušajte leći ranije i izbjegavajte ekrane pred spavanje.
- Iskoristite dodatni sat za jutarnju šetnju — prirodno svjetlo pomaže tijelu da se resetira.
- Prvih nekoliko dana nakon promjene izbjegavajte teške zadatke rano ujutro dok se tijelo ne prilagodi.
Zima ne mora značiti usporavanje
Zimsko računanje vremena može biti poziv na usporavanje, ali ne i na stagnaciju. Usporeni ritam dana može otvoriti prostor za introspektivne razgovore, kreativne projekte, duge doručke i večeri uz knjigu. Umjesto da se borimo protiv mraka, možemo ga prihvatiti kao poziv na unutarnje svjetlo.
Foto: Soroush H. Zargarbashi