Digitalna glazba u posljednjih deset godina doživjela je revoluciju – od trenutka kada su streaming platforme postale dominantan način slušanja, pa sve do današnjeg trenutka kada algoritmi i umjetna inteligencija oblikuju naše glazbeno iskustvo. Jedan od najzanimljivijih fenomena u toj transformaciji jesu AI playliste – personalizirani glazbeni miksevi koje algoritmi kreiraju na temelju našeg raspoloženja, navika i konteksta.
Za razliku od klasičnih playlista koje smo sami slagali, AI playliste nastaju kroz složene procese analize podataka. Algoritmi prate doba dana, tempo pjesama koje slušamo, žanrove koje preferiramo, pa čak i obrasce ponašanja – koliko dugo ostajemo na jednoj pjesmi, koje preskačemo, što puštamo ujutro, a što kasno navečer. Na temelju tih informacija, umjetna inteligencija predlaže glazbu koja „pogađa“ naš unutarnji ritam.
Fenomen otvara važno pitanje: poznaju li algoritmi doista naše emocije? Kada odaberemo opciju „chill“, „focus“ ili „party“, iza kulisa odvija se složen proces strojnog učenja. AI kombinira naše prijašnje izbore s globalnim trendovima i psihološkim istraživanjima o glazbi. Rezultat je miks koji može smiriti, motivirati ili podići energiju.
Prednosti su očite – glazba postaje dinamičan pratitelj našeg dana, prilagođen trenutku. AI playliste štede vrijeme, otkrivaju nove izvođače i nude osjećaj da nas „netko prati“ u svakodnevnom ritmu. No, tu su i dileme. Oblikuju li algoritmi naše raspoloženje ili ga samo prate? Gubimo li spontanost kada nam umjetna inteligencija „servira“ emocije kroz pjesme?
Za mnoge, AI playliste su praktičan alat, ali za druge one predstavljaju ogledalo digitalne kulture u kojoj algoritmi postaju kreatori atmosfere. U poslovnom kontekstu koriste se za produktivnost i fokus, dok u privatnom životu postaju soundtrack naših emocija.
Na kraju, jasno je da glazba više nije samo umjetnost – ona je postala algoritamski miks emocija, nova forma identiteta u digitalnom dobu.
Foto: Roshni Shah