Olimpijska baklja jedan je od najprepoznatljivijih simbola Igara, ali i priča koja se proteže kroz stoljeća. Njeni korijeni sežu do antičke Grčke, gdje je vatra gorjela u čast Zeusa, a moderni oblik štafete uveden je 1936. godine kada je plamen iz Olimpije krenuo prema Berlinu. Od tada, svaka Olimpijada ima svoju baklju, svoj dizajn i svoju priču – od maslinove grane u Ateni 2004. do trešnjinog cvijeta u Tokiju 2020. Ono što je zajedničko svim igrama jest da baklja nikada nije samo plamen, već simbol kontinuiteta, mira i povezanosti.
Kroz desetljeća, baklju su nosili sportaši čije su priče postale dio globalne memorije. Yoshinori Sakai, mladić rođen u Hirošimi na dan kada je bačena atomska bomba, zapalio je plamen u Tokiju 1964. godine i time postao simbol mira i obnove Japana. Muhamed Ali, legendarni boksač, iako bolestan od Parkinsonove bolesti, emotivno je zapalio plamen u Atlanti 1996. godine – trenutak koji je izazvao suze i ovacije diljem svijeta. Cathy Freeman, australska atletičarka domorodačkog podrijetla, u Sydneyu 2000. godine nosila je baklju kao znak pomirenja i inkluzije, dok je Li Ning u Pekingu 2008. spektakularno „letio“ oko krova stadiona prije nego što je zapalio plamen. Vanderlei Cordeiro de Lima, maratonac iz Brazila, dobio je čast da zapali plamen u Riju 2016. godine, poznat po incidentu u Ateni 2004. kada je bio ometen tijekom utrke, ali je ostao upamćen kao primjer ustrajnosti i sportskog duha. Naomi Osaka, tenisačica i globalna ikona, u Tokiju 2020/2021. postala je simbol multikulturalnog Japana i inkluzije.
Zanimljivosti prate svaku štafetu. U Barceloni 1992. plamen je zapaljen hicem iz luka i strijele, što je bio trenutak koji je spojio sportsku vještinu i spektakl. U Londonu 2012. baklja je imala 8.000 rupica, svaka predstavljala jednog nositelja, naglašavajući ideju da olimpijski plamen pripada svima. Plamen je putovao na Mount Everest, bio je u svemiru, a štafetu su nosili ne samo sportaši i poznate osobe, već i tisuće običnih građana, čime se naglašava univerzalna poruka olimpizma. U nekim gradovima baklja je putovala pod vodom, avionom i brodom – simbolizirajući da plamen može stići svugdje i povezati ljude bez obzira na granice.
Svaka baklja ima svoj dizajn, inspiriran kulturom domaćina. Atena je birala maslinovu granu, London futuristički minimalistički oblik, Tokio trešnjin cvijet. Dizajn nije samo estetika, već i poruka – domaćin kroz baklju pokazuje svoju tradiciju, identitet i vrijednosti. Tako se kroz formu i simboliku baklje prenosi duh zemlje domaćina, ali i univerzalna ideja olimpizma.
Olimpijska baklja mnogo je više od vatre. Ona je priča o ljudima, o simbolima i o vrijednostima koje spajaju svijet. Svaka štafeta donijela je novu poruku – od mira i pomirenja, preko inkluzije, do budućnosti olimpizma. I svaki put kada se zapali, svijet se podsjeti da sport može biti most između različitih kultura i generacija.
Foto: IOC/Tom Dulat