Sarajevo je od 27. ožujka do 6. travnja živjelo uz Zdravka Čolića. Pet večeri u Zetri pretvorilo je grad u glazbeni epicentar, a publika je stizala iz svih krajeva Balkana. Karte su nestajale u rekordnom roku, redovi ispred dvorane bili su dugi, a atmosfera u gradu podsjećala je na dane kada glazba postaje zajednički jezik. Čola je još jednom pokazao da njegova pjesma nije samo nostalgija, već živa energija koja povezuje ljude.
Na četvrtom koncertu, održanom 5. travnja, otvorio je večer pjesmom „Produži dalje“, uz simfonijski orkestar kojim je dirigirao Fedor Vrtačnik. Od tog trenutka publika je bila dio putovanja kroz hitove: „Sinoć nisi bila tu“, „Gori vatra“, „Čija je ono zvijezda“, „Ti živiš u oblacima mala“, „Jedna zima sa Kristinom“, „Svadbarskim sokakom“, „Tebe čuvam za kraj“, „Južnjaci“, „Stanica Podlugovi“ i „Jedina“. Svaka pjesma bila je trenutak zajedničkog pjevanja, a dvorana je odzvanjala kao da je cijeli grad prisutan.
Organizatori su isticali da je riječ o posebnom programu, u kojem orkestralni aranžmani daju novu snagu poznatim melodijama. Publika je to osjetila – pljesak je trajao i nakon što su svjetla ugašena. Čolić je ovim nastupima pokazao da simfonijski koncept nije prolazna ideja, već ozbiljan umjetnički pravac koji njegovu glazbu podiže na novu razinu. Njegov put sa simfonijskim orkestrom započeo je u Banjoj Luci 2022. godine na tvrđavi Kastel, a nastavio se kroz Beograd, Zagreb, Pulu, Skoplje i Ljubljanu. Svaki grad dobio je svoju verziju Čoline simfonije, ali Sarajevo je posebna priča – rodni grad, publika koja ga prati desetljećima i emocija koja se ne može izmjeriti.
Dolazak publike iz regije tih je dana potpuno promijenio ritam Sarajeva. Bili smo za vikend u gradu i mogli smo osjetiti kako se sve vrti oko Čole. Kafići i restorani bili su prepuni, hoteli su radili punim kapacitetom, a ulice su odzvanjale različitim naglascima i jezicima. Od Baščaršije do Marijin Dvora svuda se pričalo o koncertima, ljudi su razmjenjivali dojmove, taksisti su prepričavali koje su se pjesme najviše tražile. Činilo se da je cijeli grad postao produžetak Zetre – prostor u kojem se slavila glazba, nostalgija i emocija.
Zetra je tih dana bila više od koncertne dvorane. Postala je hram glazbe i zajedništva. Čolić je kroz pet večeri pokazao da njegova karijera, i nakon više od pet desetljeća, ne gubi snagu – naprotiv, postaje sve monumentalnija. Sarajevo je živjelo za glazbu, a Čola je još jednom dokazao da njegova pjesma nije samo hit, već zajednički jezik regije. Njegovi koncerti nisu bili samo glazbeni događaji, već kulturni fenomeni koji su podsjetili da glazba ima moć brisati granice i spajati ljude.