Estetika, simbolika i misterij jednog komada platna koji je postao mnogo više od modne izjave.
U svijetu u kojem se sve objašnjava do najsitnijih detalja, gdje backstage više ne postoji jer se sve dijeli u stvarnom vremenu, i gdje je “misteriozno” postalo sinonim za neiskreno, jedan kolektiv uspijeva sačuvati auru tajanstvenosti — i to u najistaknutijem žanru današnjice: elektroničkoj glazbi. Dok milijuni slušaju njihove setove, a klubovi diljem svijeta bivaju rasprodani u nekoliko sati, jedno pitanje i dalje muči fanove: Što se krije iza marame koju nose na svojim nastupima?
Tajanstvena pojava u svijetu elektroničke glazbe
Keinemusik je berlinski glazbeni kolektiv i izdavačka kuća, osnovana 2009. godine od strane petorice kreativaca: &ME, Rampa, Adama Porta, Reznik-a i Monje Gentschow (vizualne umjetnice koja kreira njihov prepoznatljiv dizajn). Njihov zvuk — koji kombinira house, techno, afro ritmove i organsku melodiju — prepoznat je kao jedno od najosvježavajućih poglavlja u elektroničkoj glazbi posljednjeg desetljeća.
No, ono što Keinemusik razlikuje od ostalih nije samo ono što se čuje, već ono što se vidi — i ono što se ne otkriva.
Marama kao kod – vizualni potpis kolektiva
Na sceni, često u prvom redu publike, mogu se čuti komentari poput: “Tko sada pušta?; Je li to Ramp ili &ME?” — a odgovor nikada nije sasvim jasan. Djelomično zato što se njihovi setovi često prepliću jedan u drugi bez najava, a djelomično zato što lice najčešće prekriva marama. To je postao njihov vizualni potpis, nešto poput maske, ali bez teatralnosti.
Marama nije tu da šokira, već da umiri ego. Da skrene pažnju s osobe i prenese je na zvuk, osjećaj, zajednički trans. U tom smislu, ona funkcionira kao anti-celebrity gest — i paradoksalno, upravo zbog toga postaje ikonična.
Manje identiteta, više emocija – pristup scenskoj prisutnosti
U eri u kojoj su DJ-evi često veće zvijezde od pjevača, Keinemusik inzistira na drukčijem pristupu. Nećete ih vidjeti kako pretjerano komuniciraju s publikom, ne skaču po DJ pultu, ne dižu ruke u zrak svake dvije sekunde. Njihovi setovi su gradacije emocija, strpljivo građenje atmosfere, a ne jurnjava za lajkovima.
U tom kontekstu, marama ima i praktičnu funkciju: neutraliziranje identiteta. Kada je svaki DJ potencijalni brend, Keinemusik briše granice i stvara jednu zajedničku figuru — figuru bez lica, ali sa zvukom koji prepoznaješ iz prve.
Vizualni identitet kao umjetnički izraz
Važno je naglasiti da estetika kod Keinemusika nije naknadna pamet, već organski dio njihove umjetnosti. Njihovi spotovi, plakati, scenografija i merch imaju dosljednu, minimalističku i pažljivo isplaniranu estetiku. Sve to proizlazi iz suradnje s Monjom Gentschow, koja se od samih početaka brine za vizualni jezik brenda. U tom jeziku, marama je simbol — neobjašnjen, ali snažan.
Što marama znači? I treba li uopće znati?
Postoje različite teorije. Neki vjeruju da je marama omaž berlinskoj rave kulturi devedesetih. Drugi u njoj vide suptilan komentar o nadzoru, identitetu i društvenim mrežama — kao da poručuju: nismo ovdje da nas snimaš, ovdje smo da osjetiš. Treći smatraju da je to jednostavno — modni izbor. Keinemusik se nikada nije izjasnio.
I tu dolazimo do ključne točke: ne mora sve imati jedno značenje. Ponekad je upravo višeslojnost ono što ostaje najduže s nama.
Iza marame je glazba. I to je dovoljno.
Na kraju, iza marame krije se ono zbog čega smo i došli — zvuk koji spaja nepoznate ljude u jedno tijelo koje se kreće u istom ritmu. Keinemusik nije priča o maskiranju, već o otkrivanju. I dok god osjećaš ono što ti njihova glazba radi, lice za pultom zapravo i nije toliko važno.
Jer istinska povezanost ne ovisi o pogledu.
Ponekad je dovoljno zatvoriti oči — ili da netko nosi maramu.
Foto: Keinemusik