U rasprodanom Sava centru, u petak navečer, Emina Jahović pokazala je zašto je već dvadeset godina prisutna u srcima publike. Prvi od dva najavljena koncerta bio je puno više od običnog nastupa – bio je susret s emocijama, uspomenama i pjesmama koje su obilježile generacije.
Večer je otvorila pjesmom „Uzalud se budim“, a već nakon prvih stihova bilo je jasno da publika nije došla samo slušati – došla je sudjelovati. „Hvala svima, puna sam emocija. Ne znam što da kažem, strašno sam pod tremom. Sve bih vas ovako zagrlila i plesala“, rekla je Emina, iskreno i bez zadrške. Publika je odgovorila stajanjem, pjevanjem i pljeskom koji nije prestajao.
Hitovi su se nizali kao stranice dnevnika: „Pile moje“, „Med“, „Svitanje“, „La gitana“… Svaka pjesma bila je most između prošlosti i sadašnjosti, između Emininog glasa i glasova iz publike. Na pozornici su joj se pridružili i gosti – Dženan Lončarević, Milica Todorović, Edita Aradinović i Ognjen Amidžić – svaki sa svojim pečatom, ali svi u službi jedne večeri posvećene emociji.
Jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada se Emina prisjetila Marinka Madžgalja, nekadašnjeg člana Flamingosa. Suze koje su joj zasjale u očima bile su tiha posveta prijateljstvu, glazbi i vremenu koje ne prolazi.
Iz prvog reda sve je pratila njezina majka Senija – tiha podrška i oslonac Emininog svijeta. Među publikom bilo je i mnogo kolega i javnih osoba, ali ono što je dominiralo dvoranom bila je bliskost. Ne spektakl, već prisutnost.
Emina Jahović te je večeri bila više od pjevačice. Bila je domaćica jednog velikog, emotivnog okupljanja. A dok se publika vraćala kućama, u srcima je ostajala melodija zagrljaja – onog koji je obećala, i koji je, pjesmom, zaista i dala.
Foto: Nemanja Janković