Savremeni gradovi često se posmatraju kroz prizmu vizuelnih doživljaja – svetla, arhitektura, reklame, pokret ljudi. Međutim, ono što neretko zanemarujemo jeste zvuk. Fenomen „soundwalks“, odnosno šetnje kroz zvuk, poslednjih godina postaje sve popularniji u urbanim sredinama. Ideja je da se pažnja usmeri na akustičnu stranu grada, na zvučni pejzaž koji nas okružuje i oblikuje naše iskustvo prostora.
Soundwalk ne mora biti samo šetnja ulicama; to može biti vožnja autobusom, tramvajem, brodom ili čak sedenje u parku. Važno je osluškivati ritam koraka, šum saobraćaja, zvuk tramvaja koji prolazi, razgovore prolaznika, muziku iz kafića, zvuk reke ili vetra među zgradama. Sve to zajedno stvara jedinstvenu kompoziciju grada, simfoniju svakodnevnih tonova koja se menja iz trenutka u trenutak.
Ovakav pristup menja način na koji doživljavamo urbani prostor. Zvukovi otkrivaju dinamiku grada: brzu energiju centra, mirniji ritam periferije, specifične akustične karakteristike određenih kvartova. Umetnici i istraživači koriste soundwalks kao alat za razumevanje urbanog života – organizuju vođene ture gde se učesnici pozivaju da zatvore oči i fokusiraju se na zvuk, ili snimaju audio pejzaž tokom vožnje. Tako nastaju zvučne mape grada, dokumenti koji beleže njegovu akustičnu kulturu.
Fenomen soundwalks nije rezervisan samo za umetnike. Svako može da ga praktikuje: dovoljno je da se na trenutak isključi telefon i obrati pažnja na ono što se čuje. To je oblik meditacije u pokretu, način da se povežemo sa gradom na dubljem nivou. U vremenu kada smo preplavljeni vizuelnim sadržajem, fokus na zvuk vraća osećaj prisutnosti i pažnje.
Soundwalks se sve češće koriste i u edukaciji – kao alat za učenje o ekologiji zvuka, o zagađenju bukom, ali i o kulturnim razlikama u akustičnim pejzažima različitih gradova. U turizmu, vođene zvučne ture postaju atrakcija: posetioci dobijaju slušalice i snimke koji ih vode kroz grad, ne vizuelno, već auditivno. Na taj način grad postaje simfonija koju treba oslušnuti, a ne samo pogledati.
Foto: DJ Paine