Postoji trenutak u kojem hrana prestaje biti samo hrana i postaje internetski fenomen. Ne zbog okusa, mirisa ili iskustva za stolom, nego zbog toga kako izgleda na ekranu. Danas se određena jela ne šire svijetom zahvaljujući preporukama prijatelja ili kritikama gastronomskih magazina, već zahvaljujući algoritmu. Dovoljno je nekoliko viralnih videa, usporeni kadar topljenog fila ili savršeno prerezan desert i nastaje globalna opsesija koju milijuni ljudi žele probati prije nego što uopće znaju kakvog je okusa.
Možda je najbolji primjer za to japanski cheesecake. Mekan, prozračan, gotovo podrhtavajući kolač koji izgleda kao da je napravljen od oblaka postao je internetska senzacija mnogo prije nego što ga je većina ljudi imala priliku probati. Videozapisi u kojima se kolač lagano trese dok nož prolazi kroz savršeno mekanu teksturu obišli su TikTok, Instagram i YouTube brže nego bilo koja klasična reklama. Ljudi su čekali u redovima ispred slastičarnica u Tokiju, Seulu, Londonu i New Yorku samo kako bi vidjeli je li osjećaj koji su gledali na mobitelu stvaran. Okus je često bio sekundaran. Važno je bilo sudjelovati u trendu.
Isto se dogodilo i s dalgona kavom tijekom pandemije. Pjenasti sloj instant kave, šećera i vode postao je globalni fenomen praktički preko noći. Nije se radilo o revolucionarnom receptu niti o posebnom okusu koji nitko ranije nije probao. Dalgona kava postala je simbol vremena provedenog kod kuće, estetike “savršene rutine” i sadržaja koji izgleda dovoljno dobro da ga objaviš na društvenim mrežama. Ljudi su satima ručno mutili kavu ne zato što su bili kavoljupci, nego zato što su željeli kadar koji su prethodno vidjeli kod milijuna drugih korisnika.
Sličnu sudbinu doživio je i cloud bread — kruh od nekoliko sastojaka u pastelnim bojama koji je više izgledao kao rekvizit iz animiranog filma nego kao nešto što se zaista jede. Internet je bio opsjednut njegovim izgledom, teksturom i činjenicom da “izgleda nestvarno”, iako su mnogi kasnije priznali da okus nije bio ni približno zanimljiv kao sam video pripreme.
Hrana je danas postala dio vizualne kulture. Više ne biramo samo što ćemo jesti, nego i što ćemo gledati, fotografirati i objaviti. Zato su deserti poput mirror glaze torti, kroasana u fluorescentnim bojama ili takozvanih “cube croissanta” postali viralni mnogo prije nego što su stigli do većine pekarnica. Dovoljno je da izgledaju fotogenično i internet će odraditi ostatak.
Jedan od najzanimljivijih primjera posljednjih godina svakako je Dubai chocolate — čokolada punjena pistacijama i kadaifom koja je eksplodirala na TikToku zahvaljujući ASMR snimkama lomljenja hrskave čokolade i curenja fila. Prije nego što je većina ljudi uopće saznala tko je proizvodi, internet je već odlučio da je riječ o “must try” desertu godine. Slastičarnice diljem svijeta gotovo su odmah počele raditi vlastite verzije, a redovi su se stvarali zbog proizvoda čija je najveća vrijednost u tom trenutku bila — viralnost.
Sličan efekt imali su i japanski voćni sendviči, korejski corn dog, mochi krafne ili takozvani “pancake cereal”. Ljudi o njima nisu prvo čitali u gastronomskim vodičima. Vidjeli su ih u reels videu od petnaest sekundi. Danas je to dovoljno da hrana dobije status globalnog trenda.
Zanimljivo je da viralna hrana često prati vrlo sličan obrazac. Mora imati specifičnu teksturu, pokret ili vizualni efekt. Sir se mora razvlačiti. Čokolada mora pucati. Fil mora curiti. Kolač mora podrhtavati. Internet voli hranu koja “radi nešto” pred kamerom. Okus, koliko god bio važan u stvarnom životu, na društvenim mrežama dolazi tek kasnije.
U tome se možda najbolje vidi koliko se promijenio naš odnos prema gastronomiji. Nekada su restorani gradili reputaciju godinama. Danas jedan TikTok može rasprodati proizvod u 24 sata. Nekada je hrana bila iskustvo koje dijeliš s ljudima za stolom. Danas je često sadržaj koji prvo dijeliš s pratiteljima.
To ne znači da su viralni trendovi nužno loši. Naprotiv, mnogi su otvorili vrata različitim kuhinjama i kulturama koje ranije nisu bile toliko prisutne globalno. Zahvaljujući društvenim mrežama, japanski deserti, korejski street food ili specijaliteti s Bliskog istoka postali su dostupni i popularni mnogo brže nego što bi to bilo moguće prije deset ili petnaest godina. Problem nastaje kada izgled postane važniji od kvalitete pa restorani počnu stvarati jela prvenstveno za kameru, a ne za okus.
Ipak, teško je ignorirati činjenicu da danas živimo u eri u kojoj prvo “jedemo očima”, ali ne za stolom — nego preko ekrana. Viralna hrana postala je dio pop kulture jednako koliko i dio gastronomije. A možda je upravo to najveća promjena modernog food trenda: više nije dovoljno da nešto bude ukusno. Mora izgledati kao sadržaj koji će internet poželjeti dijeliti.
Foto: Serghey Savchuk